Kako komentirate napade koji su u Hrvatskoj uslijedili po objavljivanju antologije?
- Moram priznati da me iskreno zaprepašćuju. Mislim da su ti napadi posljedica velikog nerazumijevanja književnosti, nepoznavanja činjenica i ignorisanja srpske tradicije u Hrvatskoj. Pisci i njihova djela duhovna su dobra svih nas, pa i onda kada pripadaju i jednoj i drugoj tradiciji. Kada već moram o tome govoriti, otac Ive Vojnovića bio je Srbin, majka Talijanka, a on sam svoje je cjelokupno vaspitanje vezao uz srpsku tradiciju. U svom radu držao se distancirano i prema Zagrebu i prema Beogradu i pisao najviše na dubrovačkom dijalektu. A usprkos tome hapsili su ga kao - srpskog pjesnika.

Kakav je vaš stav kao znanstvenika prema tim, nazovimo ih graničnim, slučajevima pisaca, kada se promjenom politike mijenjaju i odnosi prema njima, zavisno od njihova porijekla, jezika kojim su pisali ili pišu, osobnih uvjerenja?
- Riječ je napose o uvažavanju činjenica. Činjenice da, prvo, ljudi imaju pravo, što su uvijek činili a čine i danas, svrstavati se po nacionalnosti, djelovati, raditi, pisati, biti povezani s jednim ili više kulturnih miljea, izabrati uz čije će kulturne temelje vezati svoj razvoj, pa i kada žive izvan tog kulturnog kruga. Drugo, da je granica na području književnosti, pogotovu u državama nastalima nakon raspada Jugoslavije, vrlo slaba, labava i, uostalom, nerazdjeljiva.

Koji je bio vaš osnovni kriterij prilikom sastavljanja antologije?
- Osobno opredijeljenje za nacionalnu pripadnost pisaca koji su živjeli i stvarali u Hrvatskoj, koristeći nekadašnji zajednički jezik koji u sebi sadrži i elemente ekavice i ijekavice. Želio sam samo pokazati konstantno ignoriranje srpske tradicije koja je autohtona i na taj je način antologija istovremeno potvrda vrijednosti i protest protiv osporavanja.
Nataša Petrinjak (Novosti sedam dana)