VIJESTI IZ DRUŠTVA
OSTALE VIJESTI
ZANIMLJIVOSTI
ARHIVA
Говор захвале Милоша Кордића
POSLIJE DVADESET GODINA
Prikaz knjige Zlatka Kudelića Marčanska biskupija
Молитва Господња Спридона Алексијевића
TAJNA IVE BANCA
Miloš Milošević: Sport me naučio kako treba živjeti
Kao junior, u bivšoj sam državi osvojio osam zlata. Kod tristote medalje prestao sam da brojim. Svaka medalja ispunila me veseljem, znao sam da sam nešto ostvario. Sport mi je vratio ono što sam u njega uložio. Mislim da sam imao sreće u životu kad sam pronašao sport koji mi leži i cijelog me ispunjava. U cijeloj priči dobro sam, u teškim vremenima, prošao

Miloš Mićo Milošević rođen je 10. maja 1972. u Splitu. Otac ga 1980. upisuje u školu plivanja u «Mornaru», a 1993. već je svjetski prvak na sto metara delfinovim stilom. Tada je živio u Rijeci i plivao za riječko «Primorje - Erste banku». Godine 1998. donio je Hrvatskoj zlatnu medalju kao evropski prvak i svjetski rekorder na 50 metara delfinovim stilom. Godinu dana kasnije odbranio je naslov svjetskog prvaka u toj disciplini. U svojoj kolekciji ima više od 300 medalja, a sada brine o podmlatku PK «Primorje - Erste banka». Svakodnevno ga možete sresti na bazenu, na Kantridi. Čeka da se skine balon, pa da zapliva. Onako iz gušta i zabave. Čeka novi riječki bazen, pa da okupi više djece na plivalištu. Još jedan ispit i postaće viši trener plivanja. No, već je i sada trener i uzor djeci koja sanjaju karijeru uspješnog plivača i svjetskog rekordera. «Bilo bi glupo da počnem nešto drugo kad cijeli život plivam, iako mogu prihvatiti svaki izazov», kaže na početku našeg razgovora.

Kad ste prihvatili izazov plivanja?
- Proplivao sam s tri godine kod babe Ruže u Rogoznici, gdje sam provodio ljeto. Mjesto slabo naseljeno, svuda šumica i more, a mi djeca, što bi drugo nego igru, vožnju biciklom, puštanje brodova u more i plivanje. S osam godina upisao sam školu plivanja u splitskom «Mornaru». Škola je trajala četiri godine, takmičenja su počela kasnije, u mojoj četrnaestoj.

Svaka me medalja ispunila veseljem

A medalje?
- Kao junior, u bivšoj sam državi osvojio osam zlata. Kod tristote medalje prestao sam da brojim. Svaka medalja ispunila me veseljem, znao sam da sam nešto ostvario. Plivanje je sport u kojem možeš uzeti mnogo medalja. U biti, svake se godine održava jedno veliko takmičenje u plivanju. Svaki svjetski kup pretpostavlja više nastupa, pa predtakmičenja... takvim tempom skraćuje se plivački staž. Kad sam 1998. postavio svjetski rekord na 50 metara delfinovim stilom, bio je to vrhunac moje plivačke karijere. Odlučio sam da nakon toga prestanem s takmičenjima. Nisam došao do olimpijske medalje i to mi je žao, ali ono što sam ostvario ispunjava me u cjelosti. Ne možeš uvijek biti najbolji. I od najboljega postoji bolji. Nekad moraš prihvatiti da si četvrti, peti. Jednom sam tako došao do finala, a medalju nisam osvojio. Što sam mogao? Okrenuo sam stranicu i nastavio da plivam do sljedećeg nastupa i sljedeće medalje. Moraš naučiti gubiti, kao i pobjeđivati, znati svoje granice, jer dolaze mladi, a i motivacija s vremenom pada. Sport može biti okrutan, ako to ne znaš. Mnogi s prestankom sportske karijere dožive šok, jer se moraju prebaciti na drugi posao. Ja ću, eto, ostati u sportu kao viši trener.

Osjećate li to kao dug sportu?
- Nikako. Niko nikom nije ostao dužan. Sport mi je vratio ono što sam u njega uložio. Mislim da sam imao sreće u životu kad sam pronašao sport koji mi leži i cijelog me ispunjava. U cijeloj priči dobro sam, u teškim vremenima, prošao.

Nije sve u talentu

I onda kad ste iz Splita došli u Rijeku?
- U Rijeku sam došao jer su ovdje uvjeti treniranja bili bolji nego u Splitu, a i nisam baš neki veliki splitski patriota. Niti je Split najljepši grad na svijetu, niti je Rijeka bolja od Splita. Poznanici u Splitu zamjerili su mi kad sam odlazio, a kasnije su rekli da mi je to bio dobar potez. Tu u Rijeci, daleko od mame i tate, sport mi je postao više od zabave - obaveza, posao! Tako to biva kad počneš živjeti sam i brinuti o sebi. Ali, ja sam od onih - šta me više opterećuju, to bolje idem.

Važi li to i za vaš trenerski posao?
- Itekako. Misliš li biti vrhunski trener, moraš stalno učiti. I tu je potrebna sreća, da ti uleti generacija u kojoj možeš naći talentiranog i dovoljno marljivog plivača od kojeg možeš napraviti svjetskog rekordera i dobitnika zlatnih medalja. Svi čekamo novi bazen kako bismo proširili plivačku bazu upisom većeg broja djece. Već je sada PK «Primorje - Erste banka» veliki pogon. Možda se na prvi pogled ne čini tako, jer su ovdašnji ljudi za razliku od Splićana šutljivi, ali djeca i roditelji često, željni znanja, zapitkuju. Naravno, trudim se da odgovorim na njihova pitanja, da pokažem što znam. Nema problema s autoritetom, a da li sam nekome od njih uzor, to ne znam. To može da godi, ali s vremenom postaje opterećenje. Ima ovdje talenata, ali nije sve u talentu. Važniji je rad. To govorim djeci i savjetujem im strpljenje. Strpljenje je važno u sportu i u životu.

Roditeljima mnogo dugujem

A šta savjetujete roditeljima?
- Ne sumnjam u njihovu podršku djeci plivačima. I mene su roditelji vozili na bazen, dok sam bio mali. Sve dok sam bio kod mame i tate, plivanje je za mene bilo društvo, zabava i putovanja. Kad ideš u školu i roditelji brinu o tebi, sve je lako. Roditeljima mnogo dugujem.

A babi Ruži u Rogoznici?
- Baba Ruža je ponosna na svog Miću. Njoj dugujem ovaj nadimak i prve «plivačke zaveslaje».

Kad biste se ponovo rodili, biste li ponovo plivali?
- Ljepše je plivati, nego osam sati sjediti u firmi. Kad bih se ponovo rodio, ponovo bih plivao. Samo da mi je ova pamet! Sport me promijenio, naučio kako treba živjeti, ali malo-pomalo sve se privodi kraju. Sad idem na fitnes i vozim bicikl, što ne znači da neću zaplivati kad skinu balon i otvore stazu od 50 metara. Onako iz gušta i zabave.
Tanja Oluić (Novosti sedam dana)

Prikaži verziju za ispis

Ustaške škrabotine na fasadi pravoslavne crkve u Sinju
Čedo Prica: Na strani zdravog razuma i ljepote
Smiju li Srbi glasati za Hrvata
‘Crna lista’ na CD-u: Snimljeni i popisani hrvatski neofašisti
Први Закон о дијаспори
Manjine iz Hrvatske zajedno u Zadru
Knin: Razbijeno staklo na Srpskom kulturnom društvu Prosvjeta
Novi kriteriji za novac iz proračuna
Predstavljen godišnji izvještaj nevladinih organizacija
Veći budžet za manjine
Blaga himna za divlji svijet
Када Јован постане Иван
Znaš, on ti je Srbin
Preminuo Bogdan Tirnanić
Politička zastupljenost poboljšana, zapošljavanje nije
Srpsko kulturno društvo "Prosvjeta", 2005. | Impressum | Kontakt