VIJESTI IZ DRUŠTVA
OSTALE VIJESTI
ZANIMLJIVOSTI
ARHIVA
Говор захвале Милоша Кордића
POSLIJE DVADESET GODINA
Prikaz knjige Zlatka Kudelića Marčanska biskupija
Молитва Господња Спридона Алексијевића
TAJNA IVE BANCA
Signali nad gradom
Sedamnaesti novembra 1941. godine u okupirani Karlovac pod vodstvom Većeslava Vece Holjevca ušla je grupa od 25 kordunaških partizana preobučena u domobranske uniforme

Partizanska borba jugoslavenskih naroda imala je velikih uspjeha. Niti jedna od sedam neprijateljskih ofenziva nije uspjela.Pod vodstvom komunističke partije Jugoslavije i Josipa Broza Tita njemačke namjere da razbiju Glavni štab partizanskog pokreta nisu uspjele. Bitke na Neretvi i Sutjesci, desant na Drvar, Užička Republika, Zelengora, izginiće Radničkog bataljona na Kadinjači, Petrova Gora samo su neke od njih. Ima, međutim, jedna akcija koja će ući i koja je ušla u sve udžbenike historije i vojne nauke, akcija za čiju je provedbu stvarno trebalo imati petlju, kako bi to naš narod rekao.

Stradanje Gojaka

Prije 64 godine, 17. novembra 1941.godine, sa zadatkom da iz ustaškog zatvora odnosno bolnice oslobode Marijana Čavića-Grgu, sekretara mjesnog komiteta KPH za Karlovac, pod vodstvom Većeslava Vece Holjevca u okupirani Karlovac - inače jako ustaško, talijansko i njemačko uporište - preobučena u domobranske uniforme ušla je grupa od 25 kordunaških partizan. Čavića su ustaše prije toga zarobile, teško ranile, nisu dozvolili bolnički oporavak već ga teško ranjenog ponovo prebacili na policiju gdje je nakon “ispitivanja” podlegao. Za to, nažalost, hrabri kordunaški partizani nisu znali. Do njihovog ulasaka u Karlovac došlo je na inzistiranje Nade Dimić i Vece Holjevca i to na sastanku vojnih i političkih rukovodilaca u selu Vučkovići na Petrovoj Gori, gdje je formiran i Glavni štab Hrvatske. Partizani su bez većih problema u domobranskim uniformama ušli u grad, došli do bolnice i istim se putem preko staorg drvenog koranskog mosta na Mekušju, nažalost neobavljenog posla planirali vratiti natrag. Na samom mostu, kod povratka, došlo je do puškaranja sa talijansko-ustaškim snagama, koje su primjetili da nešto nije u redu, i kada je teško ranjen SKOJ-evac Ivica Gojak. Na rukama svojih drugova koji su ga nosili ubrzo je umro. Imao je tek 19 godina (rođen 1922. godine na Turnju, karlovačkom prigradskom naselju) i bio je rukovodilac skojevske organizacije u karlovačkoj gimnaziji. Pripadao je naprednoj, antifašističkoj familiji čijih je više članova bilo u Partiji. Prvi put bio je uhapšen u junu 1941. ali je zbog nedostatka dokaz pušten. Po odluci partijske organizacije odmah je prebačen na Kordun, u partizanski odred Debela kosa formiran početkom juna. Umro je na rukama drugova u selu Cerovac, a sahranjen je u šumi Štrekovac. Svi učesnici ove akcije bili su dobrovoljci, nisu znali kamo idu i što im je zadatak. Nadomak grad u selu Miljuši Veco im je rekao sve pojedinosti.

Je li Dušan Pekić bio u pravu

 Nitko nije odustao i tada smo se zakleli, nas 20 ili 21 Srbin partizan, a četvorica ili petorica su bili Hrvati, da ćemo i pod cijenu svog života pokušati spasiti jednog Hrvata kojeg nismo uopće znali. Nažalost, takvo nešto danas se ne bi dogodilo - rekao je autoru ovog teksta general u penziji Branko Kresojević, jedan od još dvojice preživjelih učesnika ove akcije, prilikom kraćeg susreta i razgovora na Petrovoj gori kod spomenika, 11. maja  2002. godine kada se obilježaval 60-ta godišnjica proboja ustaškog obruča. General Kresojević živi u Vojniću, u poznim je godinama ali vitalan i uz generala-pukovnika u penziji i narodnog heroja Dušana Pekića, koji sada živi u Beogradu, jedini je jošživući sudionik od te hrabre grupe 25 partizana. Kordunaški partizani, premda u svojoj akciji nisu uspjeli, dobro su uzdrmali njemačko-talijansko-ustašku famu o vojnoj i vojničkoj superiornosti. O ovoj akciji izvijestio je i Radio London što je imalo velikog odjeka među saveznicima ali i domaćim  antifašističkim borcima. Bila je to neosporiva pobjeda u svim značenjima te riječi. Kasnije je i snimljen film pod naslovom “Signali nad gradom”, u kojoj glavnu ulogu igra beogradski glumac Aleksandar Aca Gavrić.
Do dolaska HDZ-a na vlast, u centru Karlovca, u Parku heroja stajale su biste dvadesetak karlovačkih antifašističkih boraca,a među njima i bista Vece Holjevca. Do dolaska HDZ-a. Nakon toga toga netragom nestaju. Prilikom obilježavanja 60-te godišnjice ove akcije u Karlovcu je 2001.godine održana svečana akademija kojoj je prisustvovao i predsjednik Mesić i u Park heroja vraćena je prva uklonjena bista, naravno Karlovčanina i najpopularnijeg zagrebačkog gradonačelnika Vece Holjevca. Pod Vecinim vodstvom tu hrabru grupu od 25 kordunaških partizana činili su: Pero Peurača, Veljko Blažević, Stevica Lukačić, Grga Milašinčić, Ivica Gojak, Uroš Opačić, Miloš Petrović-Peko, Drago Vukić, Vojo Martinović, Đorđe Momčilović, Nikola Sipić, Nikola Kovačić, Milan Šaula, Milan Bukva, Miloš Korać, Dušan Đurić, Ninko Eremić, Rade Savić, Pajo Bukva, Miloš Todorić, Đuro Magarac, Marko Mrkić, Branko Kresojević i Dušan Pekić. Pekić je, kako smo već rekli, general-pukovnik u penziji i narodni je heroj, a na Titovom sprovodu je nosio Titova odlikovanja i išao na čelu sprovoda, sada živi u Beogradu. Inače je rodom iz Urinje, odnosno Vrela Utinje, a službene hrvatske vlasti mu zamjeraju da je velikosrbin i predbacuju mu na oštrom govoru na Petrovoj Gori, na poznatom mitingu, kada je osuđivao poteze tada nove i dolazeće HDZ-ove vlasti, a čemu je kao novinar prisustvovao i potpisnik ovih redova. Ne želeći se nikome zamjeriti ipak se čini da je Pekić tad bio u pravu. 

Domišljati Vecini partizani

Na te dane podsjetio se i Josip Boljkovac koji nam je kazao: „Nepravedno bi bilo ne spomenuti da su karlovačka regija i ova županija bile žarište i baz ustanka protiv okupatora i domaćih izdajnika. Baza Hrvatske. Odavde se ustanak šitio dalje. Kada su Hitlerove snage 1941. godine napale Moskvu, koju je sa Crvenom armijom odbranio general Žukov, u isto vrijeme iz ovog kraja krenuo je u Karlovac, u središte Hitlerove okupirane Evrope, pod vodstvom Vece Holjevca, multinacionalni partizanski odred sa ciljem da iz ustaškog zatvora i bolnice izvuče i mog prijatelja i suborca Marijana Čavića. No, nisu uspjeli. Ušli su i izišli iz grada. Tada su ne samo u okupiranoj Hrvatskoj, ne samo u okupiranoj Jugoslaviji nego u cijelom svijetu bila tek dva primjera: njemačka armija je potučena pod Moskvom i morala je odstupiti u zimi, a odred pod komandom Vece Holjevca ušao je i izišao iz grad 17. novembra 1941.godine. Svi svjetski mediji su objavili što se to događa u Hitlerovoj Evropi. Nije ona toliko snažna. I ona je ranjiva. To je veliki primjer, a krenuli su odavde, iz ovog kordunaškog područja.“
Milan Cimeša

Prikaži verziju za ispis

Ustaške škrabotine na fasadi pravoslavne crkve u Sinju
Čedo Prica: Na strani zdravog razuma i ljepote
Smiju li Srbi glasati za Hrvata
‘Crna lista’ na CD-u: Snimljeni i popisani hrvatski neofašisti
Први Закон о дијаспори
Manjine iz Hrvatske zajedno u Zadru
Knin: Razbijeno staklo na Srpskom kulturnom društvu Prosvjeta
Novi kriteriji za novac iz proračuna
Predstavljen godišnji izvještaj nevladinih organizacija
Veći budžet za manjine
Blaga himna za divlji svijet
Када Јован постане Иван
Znaš, on ti je Srbin
Preminuo Bogdan Tirnanić
Politička zastupljenost poboljšana, zapošljavanje nije
Srpsko kulturno društvo "Prosvjeta", 2005. | Impressum | Kontakt