VIJESTI IZ DRUŠTVA
OSTALE VIJESTI
ZANIMLJIVOSTI
ARHIVA
Говор захвале Милоша Кордића
POSLIJE DVADESET GODINA
Prikaz knjige Zlatka Kudelića Marčanska biskupija
Молитва Господња Спридона Алексијевића
TAJNA IVE BANCA
Srbi u Hrvatskoj su zapostavili svoju etnomuzikologiju
U mnogim smo aspektima previše folklora preuzeli iz Srbije, a ne čuvamo svoje izvorno. Svaki trag o nama, o našoj pjesmi, običajima Srba na Baniji, Lici, Kordunu, Dalmaciji i drugim krajevima moramo snimiti i sačuvati za sljedeće generacije. Ti snimci su dokaz našeg života i postojanja na ovom tlu

Plodovi dugogodišnjeg rada profesora Aleksandra Radivojevića, inače rođenog Beograđanina, sazreli su u Hrvatskoj, u Karlovcu: godine 1976. odlikovan je Ordenom rada sa srebrnim vijencem, a l990. godišnjom nagradom "Marijan Matković", koju mu je za dostignuća i umjetničke domete u 1989/90. godini na području muzičkog amaterizma dodijelila Zajednica amaterskih kulturnih organizacija Grada Karlovca. Radivojević je bio predložen i za nagradu Grada Karlovca i Karlovačke županije, ali nije ih dobio, vjerovatno zbog "krivog" imena i prezimena... U Karlovcu je dulji niz godina vodio mješoviti zbor Prvog hrvatskog pjevačkog društva "Zora", te zbor "Horus Karolostadien". Oba zbora su dobitnici najvećih gradskih priznanja, a ovaj drugi, utemeljen 1998, osvojio je veći broj državnih i međunarodnih nagrada. Kaže da mnoga priznanja više i ne broji, ali su mu svakako značajna.
Vrstan stručnjak na polju muzike, veliku pažnju posvećuje i kulturnom životu svoje srpske zajednice. Pozitivnom snagom i duhom održava vrijednosti tradicije svoga naroda. Dvije godine vodi hor pri pododboru SKD "Prosvjeta" u Karlovcu, autor je nastavnog programa dopunske nastave muzičke kulture za djecu srpske manjine, te udžbenika i priručnika za potrebe učenika osnovnih i srednjih škola, kao i studenata Učiteljskog fakulteta u Zagrebu iz područja muzičke kulture i umjetnosti. Ovdje već nekoliko godina i predaje, kao i u Srpskoj pravoslavnoj gimnaziji. Trenutno radi u Karlovačkoj glazbenoj školi kao profesor teoretskih muzičkih predmeta i grupnog muziciranja.

Sve zavisi od nas samih

Prisutan je na još nekoliko područja: kao muzički pedagog na odgoju i obrazovanju mladih u srednjoj školi, zatim kao muzički reproduktivac - dirigent, te umjetnički voditelj horskih i orkestarskih ansambala u Karlovcu i Dugoj Resi. Povremeno pruža ispomoć i u Ogulinu, Draganiću i Rečici, kao kompozitor originalnih radova u vokalnom, instrumentalnom i vokalno-instrumentalnom izrazu za potrebe škole i brojnih ansambala kojima je bio umjetnički voditelj. U Karlovcu je priznat kao društveni radnik, član je kulturnog vijeća županijske skupštine, te županijskog Vijeća srpske nacionalne manjine Karlovačke županije.

Na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu predajete kolegij Muzičke kulture grupi studenata Studija srpskog jezika i kulture. Od početka djelovanja Studija do sada mnogo se toga promijenilo. Po vašem mišljenju, ima li taj Studij budućnost na Učiteljskom fakultetu?
- Studij je osnovan za potrebe srpske nacionalne manjine. Pri osnivanju posebnu je ulogu odigrao prof. dr. Dušan Rapo sa suradnicima iz Glavnog odbora SKD "Prosvjeta". Bio je i otac i majka studentima iz svih krajeva Hrvatske, osiguravao mjesta u studentskim domovima, iznalazio rješenja u gotovo nemogućim situacijama, da dalje ne nabrajam. Ja sam se pridružio ekipi profesora predavača i preuzeo kolegij Muzička kultura, koji i danas predano vodim. Nažalost, dr. Rapo je penzioniran, adekvatne zamjene u Zagrebu nije bilo, pa je nastao zastoj. Naime, u protekle dvije godine na Studij nije upisan niti jedan student. Time je nanijeta velika šteta srpskoj manjinskoj zajednici, prije svega mladeži, u smislu odgoja i obrazovanja na upoznavanju materinjeg jezika i kulture. Mislim da su tu zatajili mnogi faktori i po pitanju promocije Studija, osiguravanja stipendija, smještaja po studentskim domovima, suradnje sa srodnim fakultetima u matici državi oko razmjene literature itd. Pa nećemo valjda tražiti od dekana dr. Silova ili prodekana za nastavu dr. Matijevića da nam traže studente ili osiguravaju smještaj i prehranu! To je naš posao. Perspektive za Studij srpskog jezika i kulture sigurno postoje, a sve zavisi od nas samih.

Ponosim se učenicima Gimnazije

Naspram tužne priče Studija srpskog jezika i kulture, srpska zajednica u Hrvatskoj prošle školske godine dobila je novu mogućnost školovanja u Zagrebu u Srpskoj pravoslavnoj gimnaziji, gdje predajete muzičku kulturu. Gimnazija upisuje drugu generaciju učenika. Kakvo je vaše dosadašnje iskustvo kao profesora te Gimnazije?

- Mogućnosti za rad polaznika Srpske pravoslavne opće gimnazije "Kantakuzina - Katarina Branković" su više nego dobre, a uslovi rada su izuzetni. Nastavu pohađa deset učenika iz raznih krajeva Hrvatske. Učenici imaju osigurano besplatno školovanje, udžbenike i školski pribor, smještaj i prehranu u đačkim domovima, tramvajske karte, posjete muzejima, kazalištima, koncertima, školskim stručnim ekskurzijama u domovini i inozemstvu. Sa njima rade uglavnom mlađi, već afirmirani profesori, od kojih stanoviti broj već ima znanstvene stupnjeve obrazovanja. U školi vlada prava radna atmosfera, pa su već sada vidljivi i dobri rezultati. Zahvaljujući, prije svega, predsjedniku školskog odbora mitropolitu Jovanu, Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa i profesoru Mirku Markoviću, brojnim suradnicima i konsultantima, te v. d. direktora Milanu Topiću u idućoj se školskoj godini planira upis druge generacije sa oko 25 novih polaznika, pod istim uslovima kao i prethodne. Novim učenicima mogu poručiti da će im u ovoj gimnaziji biti pružena sva moguća pažnja, da će imati optimalne uvjete rada i života u Zagrebu, te steći velika znanja i spoznaje kako bi jednoga dana mogli s lakoćom upisati studij na fakultetima u skladu sa svojim, ali i potrebama srpske nacionalne zajednice u Hrvatskoj. Osobno sam u radu s učenicima prve generacije više nego zadovoljan. To su draga, pametna, bistra, radina, a više nego skromna djeca, vrlo pristojna ponašanja. Ponosim se njima.

Kako kao profesor sa dugogodišnjim iskustvom i brojnim nagradama ocjenjujete sadašnje stanje obrazovanja učenika i mladih srpske zajednice u Hrvatskoj?
- Sadašnjim stanjem u obrazovanju učenika i studenata srpske nacionalnosti nisam u potpunosti zadovoljan. Još puno stvari ide dosta teško, puno je nerazumijevanja. No, ipak, nije sve tako crno i sve se kreće naprijed. Negdje sporije, negdje brže. Uostalom, kao i u svakodnevnom životu. Akcije koje je, u smislu dopunskog i dopisnog obrazovanja, organizirala "Prosvjeta" i neke druge institucije su pohvale vrijedni napori u očuvanju našeg identiteta. Kao zajednica moramo još mnogo toga poduzeti da imamo više mladih obrazovanih kadrova koji će živjeti ukorak s vremenom. Mora se ulagati u obrazovanje kako ne bi nespremno dočekali promjene koje nam dolaze s ulaskom u Evropu. Mi još stojimo na mjestu i primjenjujemo metode iz pedesetih godina prošlog vijeka. Međutim, na sve treba gledati pozitivno i tako prihvatiti trenutak u kojem živimo, ali svoje poglede sokolovim okom uperiti u budućnost. Upravo pozitivan pogled u budućnost zalog je budućeg očuvanja srpskog identiteta u Hrvatskoj.

Istražiti naše tragove

Učestvovali ste nekoliko puta i na smotrama srpskog narodnog stvaralaštva kao predsjednik žirija. S obzirom na prilike u kojoj naša zajednica živi, koliko ste zadovoljni kulturnim amaterizmom srpske zajednice u Hrvatskoj?
- Smotre narodnog stvaralaštva imaju, po meni, izuzetno značenje za bilo koju manjinsku zajednicu, pa tako i našu. Moram priznati da sam na gotovo svim smotrama uživao u bogatstvu svih segmenata izraza naše autohtone izvornosti i dosega reproduktivne umjetničke vrijednosti. Dok kroz obrazovanje pripremamo budućnost i tako dajemo prilog očuvanju našeg identiteta, kroz smotre prikazujemo ne samo dosege jednogodišnjeg rada u muzičkim i folklornim ansamblima, likovnim, dramskim, književnim i ostalim sekcijama, već ukazujemo na svoje postojanje i prisutnost na području Republike Hrvatske. Međutim, u mnogim aspektima smo previše folklora preuzeli iz Srbije, a ne čuvamo svoje izvorno. Svaki trag o nama, o našoj pjesmi, običajima Srba na Baniji, Lici, Kordunu, Dalmaciji i drugim krajevima moramo snimiti i sačuvati za sljedeće generacije. Ti snimci su dokaz našeg života i postojanja na ovom tlu. Te naše tragove moramo istražiti. Mi, Srbi u Hrvatskoj, zapostavili smo našu etnomuzikologiju. Nedostaje nam i veliki broj visoko kvalitetnih i obrazovanih stručnih voditelja sekcija, koji su zalog dobrog i kvalitetnog rada u društvima. U mom horu u Karlovcu većinom su stariji ljudi. Najmlađi član hora je u četrdesetim godinama. Nemamo mladosti. U narednom periodu trebamo mladima posvetiti svu moguću pažnju, kroz permanentno usavršavanje i obrazovanje putem seminara, praktičnih radionica, te na ostale svima dostupne načine. U tom pravcu ne smije se voditi "vatrogasna" politika, već se moraju iznalaziti novi modusi, primjereni našem vremenu. Moraju se animirati mlađi kadrovi koji su u nekim sredinama sasvim pasivizirani, što nije dobro. Svima se mora pružiti nešto novo i atraktivno. Imamo li mi pretpostavke za to? Možemo li složiti glave i zajednički dogovoriti kako dalje? Pitanja i dalje ostaju otvorena...
Paulina Lazić

 

Prikaži verziju za ispis

Ustaške škrabotine na fasadi pravoslavne crkve u Sinju
Čedo Prica: Na strani zdravog razuma i ljepote
Smiju li Srbi glasati za Hrvata
‘Crna lista’ na CD-u: Snimljeni i popisani hrvatski neofašisti
Први Закон о дијаспори
Manjine iz Hrvatske zajedno u Zadru
Knin: Razbijeno staklo na Srpskom kulturnom društvu Prosvjeta
Novi kriteriji za novac iz proračuna
Predstavljen godišnji izvještaj nevladinih organizacija
Veći budžet za manjine
Blaga himna za divlji svijet
Када Јован постане Иван
Znaš, on ti je Srbin
Preminuo Bogdan Tirnanić
Politička zastupljenost poboljšana, zapošljavanje nije
Srpsko kulturno društvo "Prosvjeta", 2005. | Impressum | Kontakt