Osnivač Muzeja u Benkovcu, mr Milorad Savić mnogo radi mada nije zaposlen. Živi od vođenja porodičnog domaćinstva, a radi, kako se ono kaže, za dušu. Već u sedam sati za svojim je kompjuterom. Još malo pa će završiti rad s temom "Baština Janković Stojana", knjigu sa kojom namjerava doktorirati.

U knjizi govorite o vrijednostima Kule Jankovića i potrebi njezine obnove. Da li je izgledna skora revitalizacija tog spomenika?
- Obnova Kule Janković Stojana počela je prije ovog nesretnog rata. Tada se radilo na konzervaciji kule, tamnica i stare kužine, a obnovljena je bila i crkva svetog Đorđa, te dvospratna zgrada. U međuvremenu se srušio stari zid sa kapijom. Dvori Janković Stojana ogroman su prostor koji je nemoguće obnoviti u kratkom roku. Radi se i finansira po fazama, prema mogućnostima. Valja znati da se baština Janković Stojana ne sastoji samo od Kule i  fortifikacijsko-stambenog objekta posebnih arhitektonskih vrijednosti. Tu je i inventar koji je, srećom, dobrim dijelom sačuvan, tu je biblioteka, takođe sačuvana, tu su zbirke oružja i etnografskih predmeta. Osim toga, Kula je memorijalni punkt, mjesto sjećanja na poznate ličnosti koje su od 17. vijeka do dvadesetih godina 20. stoljeća tu živjele ili dolazile u posjetu, počev od serdara Stojana Jankovića do njegovog potomka, pisca Vladana Desnice. Obnavljanje Kule dužna je počast ovim velikanima srpske kulture i predstavljanje nacionalnog identiteta u obrađenoj formi.
Može li se u Kuli Jankovića čuvati i njegovati nacionalni identitet Srba ako su okolna  srpaska sela prazna i opustošena?
- Obnova Kule zahtijeva i obnovu života u njoj i oko nje. Selo Kašić u neposrednoj blizini već ima pedeset stanovnika. To uliva nadu da će se narod vratiti u sela Ravnih kotara, što je izuzetno važno i zbog tradicijske kulture o kojoj se trenutačno ponajmanje brine. Koliko je  važno obnoviti Kulu Jankovića, Kulu Atlagića, stare crkve i drugu spomeničku baštinu, još je važnije da se obnove pokretna kulturna dobra koja čine dio kulturnog nasljeđa Srba u Dalmaciji. Prvenstveno mislim na ikonostase i ikone, stare crkvene knjige i predmete koji predstavljaju izraz srpske duhovnosti. Dio se nalazi u konzervatorskim rukama, ali dio je, nažalost, u ovim zlim vremenima netragom nestao.

Ima volje, ali nema novca

U parohijskom domu u Đevrskama nestalo je petnaest ikona. U "Oluji" su nestale četiri ikone sa ikonostasa crkve svetog Jovana Preteče u Benkovcu, koje je naslikao Anastas Bocarić iz Budve. U oltaru benkovačke crkve nađena je ikona koja se pripisuje čuvenom El Greku. Predstavlja Bogorodicu sa Hristom oko kojih su prikazani praznici, počev od Blagovijesti. Ikona je sada, sa ostalim sačuvanim ikonama, u konzervatorskoj radionici u Zadru. Nažalost, ova je radionica prebukirana, a mnogo djela traži hitnu intervenciju. Prilikom obnove crkve svetog Petra i Pavla u Zelengradu u šuti je nađena oštećena ikona svetih Pantelejmona i Trifuna. Bila je u takvom stanju da se morala držati u horizontalnom položaju kako se ne bi još više oštetila. To je djelo najboljeg srpskog slikara u Dalmaciji, ali je pitanje da li će moći da se popravi. Ima još vrijednih ikona. Ima i volje da se one obnove, ali nema novca, pa se mnogi restauratorski radovi odlažu za bolja vremena, kada će se naći u godišnjem programu konzervatorskih zavoda.

Šta je s etnografskim predmetima koji svjedoče o vjekovnom životu Srba na području Dalmacije, a koji su nestali i uništeni pustošenjem i razaranjem srpskih sela?
- Tradicijska kultura takođe je veoma važna za očuvanje nacionalnog identiteta. Vjerujem da su negdje ostali tragovi te kulture bilo kao predmeti, bilo kao sjećanje na njih. Sa povratkom Srba u Bukovicu i Ravne kotare ti će se predmeti opet naći u ambijentu kojem pripadaju.

Dosad se gotovo niko nije sistematski bavio ovom temom. Kakvi su izgledi da hrvatska kulturna javnost prihvati srpsku kulturnu baštinu kao dio cjelovitog kulturnog nasljeđa u Hrvatskoj?
- Javnost treba najprije upoznati sa našom kulturom i kulturnom baštinom. Predložio sam SKD "Prosvjeta" izdavanje malih monografija koje bi prikazale naše crkve i ikone, naše spomenike i historijske ličnosti, naša sela i običaje. Time bi predstavili svoju kulturu i ukazali na paralelno nastajanje i prožimanje dviju kultura, odnosno da je srpska kulturna baština dio cjelovitog kulturnog nasljeđa RH.
Tanja Oluić