VIJESTI IZ DRUŠTVA
OSTALE VIJESTI
ZANIMLJIVOSTI
ARHIVA
Говор захвале Милоша Кордића
POSLIJE DVADESET GODINA
Prikaz knjige Zlatka Kudelića Marčanska biskupija
Молитва Господња Спридона Алексијевића
TAJNA IVE BANCA
Sve srpske zastave
Trobojka crven-plav-bijel, čija je upotreba legalizirana odlukom Savjeta za nacionalne manjine, ističe se kao službena zastava srpske manjine u Hrvatskoj u prostorima VSNM-a i srpskih organizacija i na skupovima srpske zajednice, i to uz zastavu Hrvatske. Zastava SPC-a - bilo da je riječ o krstu i četiri ocila na trobojnoj podlozi, ili grbu SPC-a na istoj podlozi - može se pak izvjesiti na crkveni toranj prilikom vjerskih skupova i praznika

Piše: Nenad Jovanović

Uz napad na srpske povratnike u selu Biljane Donje, kraj jula obilježila su i dva incidenta vezana za zastave, jedan za hrvatsku, drugi za srpsku. Slučaj krađe hrvatske državne zastave i grba iz škole u Ličkom Petrovom Selu završen je krivičnom prijavom koju je policija podigla protiv dvojice maloljetnika od kojih je jedan državljanin Slovenije, a drugi državljanin Srbije. Kako je tom prilikom saopćeno iz policije, hrvatska zastava, koja je bila izvješena na školi, i hrvatski grb, koji je bio izvješen u jednoj učionici, ukradeni su 25. na 26. jul u jedan sat noću. Zbog djela teške krađe počinioci su prijavljeni općinskom Državnom odvjetništvu za mladež u Gospiću. Prema njihovom priznanju, zastavu su htjeli spaliti na vječitom derbiju Partizana i Zvezde. Slučaj isticanja zastave Republike Srbije u selu Karin Donji završio je pak podizanjem prekršajne prijave protiv građanina BiH srpske nacionalnosti koji privremeno boravi u Hrvatskoj. Dotični je zastavu okačio na toranj mjesne crkve Sv. Kirika i Julite povodom vjerskog praznika Sv. Kirila i Metodija, pa je nakon nekoliko prijava građana u selo došla policija i skinula zastavu dugačku nekoliko metara.

Vjekovna trobojka

Kada je napokon, nakon podužeg natezanja i proizvoljnih medijskih ocjena o tome o kakvoj se zastavi doista radi, ustanovljeno da se radi o zastavi Republike Srbije, sve je završilo na prekršajnoj prijavi s obrazloženjem da je zastava, inače legalna, istaknuta na naprimjerenom mjestu i u neprimjerenoj prilici. Svoj negativni doprinos čitavom slučaju dali su i političari i dio medija u Hrvatskoj, koji su nestašluk dvojice pubertelija usporedili, pa i izjednačili, s napadima na srpske povratnike koje su počinili punoljetni stanovnici Škabrnje. Nije izostalo ni kranje neprimjereno nazivanje zastave Republike Srbije "zastavom koja simbolizira četnički pokret, odnosno srpsku pobunu u Hrvatskoj" što je, između ostalog, izvalio gradonačelnik Benkovca Branko Kutija, koji se baš i ne može pohvaliti uzornim međunacionalnim odnosima u dijelu Ravnih kotara koji obuhvaća benkovačko gradsko područje, što se vidi iz policijskih statistika i izvještaja međunarodnih organizacija. Svoj doprinos "slučaju" dali su i pojedini Srbi s izjavama da je "narod izvjestio svoju zastavu, a ne onu koju su dogovorili Srpsko narodno vijeće i Hrvatski sabor, a s kojom se narod nije poistovjetio", ako su te izjave mediji točno prenijeli. Zbog toga nije zgorega podsjetiti koje se zastave i kada ističu na javnim skupovima ili na crkvama i zgradama gdje su srpske institucije ili organi srpske manjinske samouprave. Na svojoj kostituirajućoj sjednici od 9. aprila 2005. Srpsko narodno vijeće - koordinacija vijeća srpske nacionalne manjine RH donijelo je odluku o usvajanju zastave srpske zajednice u Hrvatskoj. Zastava koja se kao narodna takoreći vjekovima koristi u područjima gdje žive Srbi, jeste trobojka crven-plav-bijel, bez drugih oznaka. Njezina upotreba legalizirana je 26. aprila ove godine odlukom Savjeta za nacionalne manjine RH kao najvišeg organa manjinske samouprave u zemlji, s tim da je svaka općina, grad ili županija morala uskladiti svoj statut s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, odnosno s člancima tog zakona koji reguliraju upotrebu zastave. Naročiti legitimitet toj zastavi dala je i simbolička predaja zastave čelnim ljudima srpske zajednice u Hrvatskoj od strane ambasadora Srbije Radivoja Cvetićanina 8. juna u sjedištu SNV-a u Zagrebu. Sama zastava ističe se u prostorima VSNM-a i srpskih organizacija i na skupovima srpske zajednice, i to uz zastavu Hrvatske.  Dodajmo i to da je srpska trobojka bez oznaka i službena zastava Republike Srpske.

"Četnička" zastava

S druge strane, državna zastava Republike Srbije ističe se u prostorima diplomatsko-konzularnih predstavništava Srbije u Hrvatskoj, prilikom dolaska državnih funkcionera Srbije, bilo da je riječ o bilateralnoj posjeti (tada se ističe zajedno s hrvatskom zastavom), ili o međunarodnom skupu. Srpska zastava ističe se i na sportskim takmičenjima i drugim međunarodnim priredbama u okviru kojih se ističu strane zastave. Iako je Srbija država matica srpskog naroda, vjerski ili narodni skupovi, ako se održavaju bez prisustva ovlaštenih delegacija iz Srbije čije bi prisustvo zahtijevalo isticanje njezine zastave, definitivno nisu mjesto za isticanje zastave Republike Srbije.
Prilikom vjerskih skupova ili povodom vjerskih praznika ističe se zastava Srpske pravoslavne crkve, bilo da je riječ o krstu i četiri ocila (četiri "S" ili "C", kako se već interpretira), na trobojnoj podlozi, ili je, kao u manastiru Krka, na trobojnoj podlozi grb SPC-a. Praksa je da se zastava obično kači na crkveni toranj tako da visi s njega. S obzirom na karakter skupa u Karinu Donjem, trebalo je istaknuti zastavu SPC-a i onda bi sve prošlo bez ikakve medijske buke.
Završimo priču sa tzv. četničkom zastavom, kako mnogi u Hrvatskoj vole nazivati gore navedene srpske zastave, iako se ona itekako razlikuje od zastave SPC-a, državne zastave Republike Srbije ili pak narodne zastave Srba u Hrvatskoj. Tu su zastavu od kraja 19. vijeka nosili borci za oslobođenje srpskih krajeva, u što spadaju i Prvi i Drugi balkanski rat, kao i branioci Srbije u Prvom svjetskom ratu, ali ta je zastava, kao i sam naziv "četnik", u Hrvatskoj, pa i među Srbima u Hrvatskoj, iskompromitirana zbog uloge četnika u Drugom svjetskom ratu. Zbog toga bi, ako bi netko istaknuo tu zastavu, žestoke reakcije bile sasvim opravdane. Ali jednako tako su opravdane i žestoke reakcije ako netko zlonamjeran neku od spomenutih srpskih zastava nazove četničkom.

Momo i dodir pukovnika Pandže

Srpska trobojka s grbom SPC-a okačena na crkvi Sv. Ilije u selu Blinja između Petrinje i Hrvatske Kostajnice bila je povod grupi hrvatskih branitelja, na čelu s penzioniranim pukovnikom HV-a Ivicom Pandžom Orkanom, da maltretiraju pravoslavne vjernike i petrinjskog paroha Mileta Ristića. Nakon što se pojedinim mještanima hrvatske nacionalnosti učinilo da se radi o zastavi Republike Srbije, na Sv. Iliju u dvorište crkve je ušlo nekoliko automobila ukrašenih hrvatskim državnim zastavama, nakon čega je pukovnik Pandža, kako su prenijeli mediji, o zastavi počeo preslišavati jereja Ristića. Na pitanje zašto na crkvu nije okačena zastava SPC-a (srpska trobojka s krstom i ocilima), jerej Ristić je odgovorio da je i ovo zastava SPC-a, premda nije službena. "Službenu nismo željeli izvjesiti da ne iritiramo stanovnike", rekao je Ristić.
Nakon što se u razgovoru ugodnom riješilo pitanje zastave, dakako uz diskretno prisustvo pet kombija policije, koja nije trebala intervenirati, prešlo se na drugu točku dnevnog reda: hoće li na zboru nakon liturgije nastupiti i Momčilo Stanić Momo i njegova grupa "Dodir", s obzirom da su oni za hrvatske branitelje nepodobni, jer su bili prvi službeni bend vojske Republike Srpske Krajine i navodno širili četništvo i mržnju. Jerej Ristić, naglasivši da nema uticaja na to tko će nastupiti, samo je mogao obećati da na repertoaru neće biti neprimjerenih pjesama. Policija je naglasila da je u slučaju Blinje riječ o zastavi koja je vjerski simbol i koja je, iako nije službena zastava srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, istaknuta na vjerskom objektu i stoga nema razloga za njezino uklanjanje. Time je policija iskazala profesionalnost i sklonost mirnom rješavanju napetosti, premda je mogla biti malo odlučnija prema hrvatskim braniteljima i ne dozvoliti im da s automobilima uđu u crkveno dvorište.
Nego, vratimo se mi braniteljima i pukovniku Pandži i njihovoj opčinjenosti Momom i "Dodirom", a koju su demonstrirali u selu Vlahović kod Gline, gdje je bio najavljen njihov nastup za Sv. Iliju. Koordinacija braniteljskih udruga iz Domovinskog rata tada je ocijenila da je ta grupa vrijeđala pokojnog predsjednika Tuđmana i da će, ako MUP i nadležne institucije ne zabrane održavanje koncerta, branitelji sami spriječiti njihov nastup. Oni su preko medija dali i upute MUP-u da se nastup može zabraniti i zbog činjenice da svi članovi benda nemaju državljanstvo ni radne dozvole za nastup, a žive u Srbiji. Nakon toga su organizatori, udruženje mladih iz Vlahovića, otkazali nastup, podsjećajući da je taj isti orkestar i lani za Sv. Iliju nastupio u Vlahoviću kada nije bilo nikakvih problema.

Iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina

Članak 7.
Republika Hrvatska osigurava ostvarivanje posebnih prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina koja oni uživaju pojedinačno ili zajedno s drugim osobama koje pripadaju istoj nacionalnoj manjini, a kada je to određeno ovim Ustavnim zakonom ili posebnim zakonom, zajedno s pripadnicima drugih nacionalnih manjina, naročito:
1. služenje svojim jezikom i pismom, privatno i u javnoj uporabi, te u službenoj uporabi;
2. odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu kojim se služe;
3. uporabu svojih znamenja i simbola;
4. kulturna autonomija održavanjem, razvojem i iskazivanjem vlastite kulture, te očuvanja i zaštite svojih kulturnih dobara i tradicije;
5. pravo na očitovanje svoje vjere te na osnivanje vjerskih zajednica zajedno s drugim pripadnicima te vjere;
6. pristup sredstvima javnog priopćavanja i obavljanja djelatnosti javnog priopćavanja (primanje i širenje informacija) na jeziku i pismu kojim se služe;
7. samoorganiziranje i udruživanje radi ostvarivanja zajed­nič­kih interesa;
8. zastupljenost u predstavničkim tijelima na državnoj i lokalnoj razini, te u upravnim i pravosudnim tijelima;
9. sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima putem vijeća i predstavnika nacionalnih manjina;
10. zaštitu od svake djelatnosti koja ugrožava ili može ugroziti njihov opstanak, ostvarivanje prava i sloboda.
Članak 14.
(1) Slobodna je uporaba znamenja i simbola nacionalnih manjina i obilježavanje praznika nacionalnih manjina.
(2) Uz službenu uporabu znamenja i simbola Republike Hrvatske nacionalne manjine mogu isticati odgovarajuće znamenje i simbole nacionalnih manjina. Kada se izvodi himna i/ili svečana pjesma nacionalne manjine, obvezatno se prije nje izvodi himna Republike Hrvatske.
(3) Jedinice lokalne samouprave i područne (regionalne) samouprave dužne su statutom propisati službenu uporabu i način korištenja zastave i simbola nacionalnih manjina. 

Prikaži verziju za ispis

Ustaške škrabotine na fasadi pravoslavne crkve u Sinju
Čedo Prica: Na strani zdravog razuma i ljepote
Smiju li Srbi glasati za Hrvata
‘Crna lista’ na CD-u: Snimljeni i popisani hrvatski neofašisti
Први Закон о дијаспори
Manjine iz Hrvatske zajedno u Zadru
Knin: Razbijeno staklo na Srpskom kulturnom društvu Prosvjeta
Novi kriteriji za novac iz proračuna
Predstavljen godišnji izvještaj nevladinih organizacija
Veći budžet za manjine
Blaga himna za divlji svijet
Када Јован постане Иван
Znaš, on ti je Srbin
Preminuo Bogdan Tirnanić
Politička zastupljenost poboljšana, zapošljavanje nije
Srpsko kulturno društvo "Prosvjeta", 2005. | Impressum | Kontakt